Prokletstvo.

08.10.2017.

cheers

Eto prošle godine mi je on usrao rođendan, a ove godine majka priroda. Ali ono..
Ispunila sam svoju najveću želju prema tome želja baš i nemam. Živi i zdravi svi da budemo!

06.10.2017.

u svakome trenu...

Ali ozbiljno.. who the fuck cares?!

Ovih me dana ljudi pitaju šta ima kod mene i kako sam isključivo da bih ja pitala njih šta ima kod njih i kako su oni. Važno je naglasiti dva-tri najuobičajnija odgovora i čistu kurtoaziju kad ja uzvratim istim pitanjem jer me uglavnom nikad u životu nije zanimalo šta drugi ljudi rade od svojih života (osim za par ljudi, par - dvoje) i brzinu svjetlosti koja je potrebna da počnu pričati o sebi.
I obično svi oni koji su distancirani osjete da su distancirani i kreće navaljivanje. Zanimljivo je gledati to jer dok se ti iskreno trudiš da budeš dobar prijatelj obično izgledaš ko raspali potrčko i to ljudima laska vjerovatno. Kad se navikneš da nekad ni sam na sebe ne možeš računati osim na dragog Boga bude ti lakše da se nosiš sa svim djelima i nedjelima ljudskim.
Jednom kad se okrene u glavi teško se vraća na staro. Odavno sam prestala govoriti nikad jer se ono uvijek pretvori u još minimalno dva puta. Nemam snage za ponavljanje, najiskrenije govoreći. Nemam snage da se borim za dvoje, troje, četvoro. Nekad sam mogla, ali trenutno imam osjećaj da sam bespomoćna čak i kad sam ja u pitanju, o nošenju kula od karata na leđima po tankom ledu da ne govorim.

Ili divljam ko da sutra ne postoji i prekidam sve veze i vezice sa svim poznatim i nepoznatim ljudima. Ili sam najraspoloženija osoba ikad na svijetu ili sam toliko bijesna i spremna da udavim nekoga golim rukama. Ili plivam u sred okeana i čekam čudo jer sam sigurna da će doći, ili se tako čvrsto držim tla jer znam da nema šanse da mi izmakne.

Just for the record: kad je neko glup, najbolje je prošao jer ne osjeća posljedice koje ostavi ljudima s kojima dođe u kontakt. Kad neko pokušava objasniti greške glupim ljudima obično ispada gluplji, jer su glupi ljudi previše glupi i zatucani da bi shvatili da postoje dvije strane stvari - da i druga strana može biti tačna ili ispravna - da nisu najpametniji - da ih treba udarati šakama dok im se ne izbije to malo mozga . Da li sam govno od osobe? Da, jesam.

15.09.2017.

da l' da te ljubim ili da ti sudim?

S obzirom da ovih dana slušam pjesme koje ni u ludilu ne bih i pravdam to činjenicom da svemu u životu mora postojati balans.. e pa danas je dan za stvaranje balansa između ove ljubavi i mržnje.

Zavoljela sam te tako lako, mislim čak onaj dan kad smo slučajno sjedili na kafi sa još troje ljudi koji se nisu podnosili i kad smo se uživo upoznali nakon prethodne tri godine "prijateljstva" na facebooku. Ili je to bilo istu tu noć kad smo se dopisivali do 5 ujutro. Ili dan poslije kad sam došla kod nje, a ti mi rekao da se javim kad dođem, pa smo pili kafu iza kuće u bašti do akšama. Ili dan poslije kad me njih dvoje nisu mogli nagovoriti da dođem, pa im ti oteo telefon i kako samo ti znaš rekao mi da dođem, a ja se ko glupačica nacrtala tu za sat..
Bilo je lako, čak i u momentima kad sam znala da nikad neće tu ništa biti jer si ti previše neozbiljan, a ja samo hoću ozbilju i "samo serem". Čak i onda kad se nismo viđali i nismo pisali, jer sam znala da ima nešto što nas veže, i to si dokazao. Čak i onda kad se nakon milion godina zatišja javiš i kad čak i preko dopisivanja mogu odgonetnuti da nisi raspoložen ili da imaš neki problem, pa se čudiš kako sam znala i pitaš je l' mi ona rekla.
Bilo je lako čak i onda kad mi je bilo najteže u životu i kad sam doživljavala brodolome na mnogim poljima, pa bi te Bog poslao svaki put da me nasmiješ jer nikad nisi znao posavjetovati ko čovjek, već samo na sve daš neki optimistični komentar ili moguće rješenje i ja ti kažem da ni to nije uspjelo i ti kažeš jebiga. E u tom "jebiga" sam osjećala više saosjećanja nego u svim savjetima i tapšanju po ramenu svih ljudi do tad i od tad.
Bilo je lako čak i kad sam znala da je to zajebancija, i kad si bio u vezi, kad te ostavila pa si došao, kad si želio sve da ispričaš o tome jer te je boljelo a nema nikoga drugog, i onda kad si ponovo našao curu i otišao, i kad si se opet vratio. Bilo je lako i onda kad si se totalno promijenio i kad sam znala da je vrag odnio šalu. Bilo je lako i kad si usrao i pomirio se s njom, jer meni nije bilo lako reći ti da ne mogu, da te volim ali ne tako, čak je bilo lako i kad sam dobila objašnjenje. I kad sam vas viđala po gradu, ona sva ponosna, uzdignute glave šeta pored tebe s tvojom rukom preko njenih ramena i tvojim oborenim pogledom. Bilo je lako čak i kad su mi svi govorili kako je ona ista ja, identična, od kose, zuba, oblačenja, samo eto kažu da je malo "vesela".
Lako je bilo i kad je ona usrala, pa se ti počeo opet družiti s njim i zbog njega opet došao u moj život. Jer ni godina dana nije bila dovoljna da se to nešto tako lako prekine. Bilo je lako slobodno te voljeti i pored njih dvije, i nje jedne koja te je bez prestanka ružila zbog njih. Bilo je lako i onda kad me je on krivio što se više ne družite i nazivao me kojekakvim imenima, pa se ti ljutio još više, pa smo bili još prisniji. I onda kad su svi mislili da smo opet skupa pa se morali kleti da nismo, jer niko živ nije vjerovao. Bilo je lako čak i onda kad si opet i opet usrao, i kad sam opet i opet prešla preko toga, ja i moje razumijevanje glupo, glupa ja.. Voliš biti upravu i dokazao si da si ipak gori od mene jer ja tebi uvijek oprostim. Ali nisi, gora sam ja, ne znaš nikad šta se krije iza toga. Lako je bilo i onda kad si zvao nju nakon scene jer nisi mogao to da mi uradiš, a morao si, a ne možeš.. I dan poslije je bilo lako kad smo morale doći kod nje zbog dogovora, pa si sišao da jedemo i nisi htio supu, pa kad sam rekla maloj da svima naspe i ti si pojeo supu koju mrziš. I kad si me branio što me mala napala zbog slika kasnije. I kad si skontao fleku na vratu na koju sam zaboravila kad sam svezala kosu. I onda kad nismo znali kako ćemo se pozdraviti kad si morao kući. I kad smo plakale sve tri zbog mene.

Bilo je lako i ove skoro dvije godine. Znala sam gdje si i s kim si, zbog nje, jedno vrijeme je šutjela, nije htjela da mi priča zbog njega, i zbog mene vala. Jedan dan je samo prestala i sve ispričala, pokazala mi slike i sve. Ali eto bar ti je sad duša na mjestu, vratio si i njoj.
Lako je i sada kad smo negdje na pola puta, malo mir malo rat. Neću da igram više ni po kakvim pravilima, najmanje tvojim. Najmanje zaslužujem da mi bude toliko lako i dalje.

Najteže je medenoj bilo pustiti te, zaboraviti, ne tražiti te u svemu i svakome. Čak i danas.


Noviji postovi | Stariji postovi

- i moj oktobar kroz sve tuđe aprile.