Prokletstvo.

09.01.2018.

"... želim da nam je lako..."

"Ja Njegove odluke ne preispitujem."

Milion uzdaha, milion suza. Da li je ovo sve realno? Ko sam? Ko si? Kuda idemo? Do kad?!
Jednostavno mora postojati nešto što će nas izvući iz svega ovoga. Nešto što će ovo riješiti. Nije fer nije fer nije fer nije zaslužio. Nije.

04.01.2018.

da mi vrijeme poslije tebe stane

Ne sjećam se da sam te ikad sanjala. Ali zato sinoć jesam i mislim da je dosta za čitav život. Sanjala sam ono što već dugo želim da se desi, tebe kako sjediš ispred mene, ozbiljan i želiš da pričamo o svemu što je bilo, dok te nije bilo i dok nije bilo nas. Objašnjavaš mi sve tvoje do sad nejasne postupke i sve dobija neki smisao. I osjećam sreću i olakšanje nekakvo jer znam da smo se prevazišli. Da si ti, a na svu sreću i ja, prevazišli nas kao dvoje ljudi u vezi. Nas kao par, nas kao nešto što se trebalo a nikad nije, i nikad neće moći desiti. I da hoćeš da sada idemo iskreno ali kao dva druga, dva najbolja druga, dva vojnika, znam sve o tebi i znaš sve o meni; a ja ti se smijem i kažem da si seronja jer tražiš ono što sam ja uvijek htjela, a ti dva puta usrao..

I onda me ona zovne na kafu.. Umrijet ću.

Hajde da se dogovorimo da jednom za sva vremena završimo ti i ja, u svakom smislu te riječi, ovo me komad po komad kida i uništava sve što započnem u životu, i s bilo kim. Ne mogu više.

03.01.2018.

3.1.

1.1. sam dočekala na hodniku, češljajući se, sa pomfritom u ustima. U prvim sekundama zagrlila sam osobe koje su me rodile, odgojile, dale mi sve što su mogli i što nisu, zaglila jednu jedinu sestru koju imam. Osjetila neopisivu sreću gledajući ih tako rumenih obraza i sa sjajem u očima jer se poprilično rijetko grlimo i generalno iskazujemo ljubav jedni drugima. Prvi put ikad, koliko pamtim, dočekali smo nešto samo nas četvoro, ako ne pikamo prošlogodišnje ljetovanje bez wifija i tih sranja.
Ne želim da se pretvori ovo u neki cringe post ali ove '17-e sam prvi put ikad dala sve od sebe, čitavu godinu. Nisam imala dana odmora, ni psihičkog ni fizičkog, ali sam preživjela i elhamdulillah na svemu. Nastavljam raditi na svom odnosu sa roditeljima i sestrom posebno, želim da su uvijek sretni, rumeni i da im uvijek vidim sjaj u očima. Želim da su ponosni na mene, uvijek sretni i zdravi.

Čekam da mi se ohladi biskvit i da završim kolač. Nestrpljivo me čekaju završni, a čekam i ja njihhhhh.


Noviji postovi | Stariji postovi

- i moj oktobar kroz sve tuđe aprile.