Prokletstvo.

26.11.2020.

Cada loco con lo suyo.

Znam koliko je besmisleno muciti se tim pitanjem, ali covjece, stvarno, sta bi bilo da nije sve bilo ovako?

Cesto se zapitam da li nekad sjedi u sred noci i pita sebe, svijet, noc, zvijezde, mjesec, Boga.. sta da nije tu gdje jeste i zasto je to sebi dopustio? Tu u njenom stanu, na njenoj fotelji, krevetu, dvosjedu, stolici. U njenom dnevnom boravku, kuhinji, spavacoj. Sta ako on to uopste tako ne dozivljava? Sta uopste njih dvoje imaju zajednicko, osim, ocito, beskrupuloznost? Sebicnost? Mozda nije to uopste. Mozda su jako slicni na nekim drugim osnovama, mozda su oboje predivni. Mozda i ona voli sve neobicno, mozda vole iste bendove, filmove, hranu, mozda i ona voli sah, crtanje, poeziju, filozofiju i u svemu vidi umjetnost. Da stvar bude smjesnija, ovdje govorim o sebi i njoj. Mozda ipak nije kurva, ne trazi druge profesore i bogatase na instagramu, ne trazi od tebe dvije ne bas tako nebitne stvari, ali koje ja nikad ne bih trazila. Mozda nije povrsna, priglupa, razmazena, koristoljubiva, proracunata...

Proslo je stvarno previse vremena. Uopste me vise ne muci pitanje "kako mi je to mogao uraditi?", sada se samo vec mjesecima pitam - kako je takvoj zeni, o kojoj n i k a d a nije imao nista lijepo da kaze, mogao da napravi dijete?

- i moj oktobar kroz sve tuđe aprile.