Prokletstvo.

11.11.2017.

ljudi imaju potrebu da rade odvratno.

Listam stare sveske i nađem ovaj gore "citat" zaokružen na zadnjoj stranici. Garant su ovo riječi najdražeg čovjeka na planeti, jer su mi sve sveske pune njegovih izjava. Volim te i nedostaješ mi.
Upravo sam se sjetila jedne scene u osmom razredu osnovne. Na jednom času je došao neki čovjek koji je trebao početi predavati taj predmet jer nam je nastavnica trebala otići na trudničko, kao da bude on tu par časova dok ne pohvata sve kako i šta. Hoda on tako ko diktator po učionici od učenika do učenika i dođe do mene u zadnjoj klupi, gleda me nekako čudnovato vjerovatno jer sam se smijala s drugaricom 5 sekundi prije toga, uzima mi svesku i okrene direktno na zadnju stranicu. Tada nije bilo izjava nikakvih, ali je čitava zadnja stranica bila išarana markerima neon boja jer iz tog predmeta najčešće nismo ništa pisali, samo diskusija i grupni rad. On klimne glavom i spušta svesku na sto.. kaže "pratim te.. ko što ono Toše Proeski kaže u pjesmi." i okrene se i ode za katedru. Pogodite ko je forsiran u svim aktivnostima do kraja godine.
Pogodite ko je zahvalan do neba 8 godina kasnije. :)

- i moj oktobar kroz sve tuđe aprile.