Prokletstvo.

15.06.2018.

nije u skladu s blagdanom.

Sinoć sam zbog kolača gledala slike od prošle godine i naišla na slike Bajrama prošle godine. Bili smo na Grbavici u bašti onog novog kafića, njih trojica i ja. Trebala je i K. s nama ali je bilo nenormalno vruće. Sjećam se da sam se tri puta presvukla dok nije Dž. došao po mene, dva puta htjela da skočim s prozora jer nikako nisam mogla da se našminkam normalno. Nosila sam im kolač u kutiji zbog koje je promijenio okus. Sjećam se B.-ove face kad je jeo iako ne voli šećer u prahu i kakao, a ono skroz drugačiji okus ima, i kao za idući Bajram pravim neki voćni jer takve voli on. On je otišao prvi, pa Dž., ostali nas dvoje sami i prešutili još pola kafe. Poslije toga po čitavom Sarajevu, na svakoj pumpi i trafici tražili Bitter lemon da kupimo i nigdje nismo našli. Za manje od mjesec dana poslije toga smo raskinuli.
Jutros mi je u pola 7 čestitao Bajram, i nije da nisam očekivala nego nisam mislila da će tako rano i klasičnom porukom. Napiše da čestitam i svojima, ja budala prenesem isto ko da ne znam kakve će reakcije biti. Mama mu tepa, babo govori eto to ti je pokazatelj koliko je dobar čovjek i kulturan, to ti je pokazatelj bla blaaa. Gotovo dvije godine veze su dovoljne da najbolje znam koliko je dobar, bez da me se podsjeća. Gotovo godina dana od raskida dovoljna je da znam da nisam pogriješila kad sam raskinula, neke ljude koliko god to želio na silu ne možeš voljeti. Nekad se samo ne da i to je to.

Tebe sam sanjala neki dan i normalno da sam se probudila uznemirena. Sanjala sam da imam ispit i čekam u hodniku kod stepenica, a tebe Monstrum izvodi iz kancelarije, ide ti krv na nos i kad si me ugledao govoriš mu da te pusti i da ti nije ništa. I u snu me bilo strah kad sam to gledala. Znam da su i njih dvije stajale pored mene i kao krenule prema učionici, gledaju te ali kao da se ništa ne dešava. Ja znam da trebam isto tako da se ponašam jer će se otkriti sve, ali ipak prilazim tebi i pitam te šta ti je, od čega ti je to, kako će stati, gdje ćeš.. Budim se i kroz par minuta osjećam olakšanje jer je san. Za par dana opet te sanjam, sreća ne sjećam se sna, ali znam da sam se budila kad sam se okretala i u tih par sekundi pokušala da se sjetim je l' ti fakat išla krv na nos ili sam i to sanjala.
Gospodar zna da si mi u gotovo svakoj molitvi. Da se brinem i razmišljam, iako ću sebi prije otkinuti ruku nego dozvoliti da pošaljem poruku, iako to nikad nećeš vidjeti na meni, zato jer si ti to tako htio. I onda pored svega, vidim ti sliku s cigarom i pivom. Ne možeš pomoći nekome ko ne želi pomoći sam sebi. Nek ti je dragi Bog na pomoći od sada jer ja sam definitivno i neopozivo s ovim svim završila.

Možda je ta krv bila iz nekog drugog razloga, ali sada imam neopisivu želju da ti ja otvorim krv na nos kad se ne budem suzdržala da te ubijem šakama, govno jedno. I usput jebem ti sve po spisku. I jebem sebi sve nenormalno, glupo što sam sve to dozvolila.

11.06.2018.

ufffffaslkdjlsj

Jedva čekam iduću kontrolu, zbog ovih gumica mi se zubi čine pravo žuti. Danima već se kezim ispred svakog ogledala, na različitim osvjetljenjima slikam zube i upoređujem sa starim slikama da vidim jesu li fakat žuti ili samo umišljam.

Da li je neko od vas nosio i skinuo fiksni aparatić za zube, a pušio cigare i pio kafu dok je nosio i je li bilo neželjenih posljedica nakon skidanja (u smislu fleka, diskoloracije)? Baš me brine tooo, a ne mogu prestati.

10.06.2018.

nisam dovoljno zahvalna na svemu što imam.

U par navrata sam htjela zapisati neke random misli koje su mi pale na pamet, čak je bilo nekih situacija kad sam bila ljuta i ušla na blog i htjela napisati i nisam.
Htjela sam napisati da me svaki vikend izluđuje sa svojom nervozom i bubicama, mora ovo mora ono i ovako i onako i onda svima, a kao za sebe priča, nabija na nos kako više ne može, umorna je, dosta joj je svega, kad će to prestati.. Nemoj me bockat gdje najviše mrzim!! U životu bolan sve od tebe zavisi, do kad ćete više živjeti te živote radeći ono što vas iritira, rastužuje, nervira, ubija u pojam, tjera da se ubijete?! Ono što ne moraš, nemoj! Jednostavno je. Mnogo stvari koje radimo faktički ne moramo raditi, već smo samo ubijeđeni u to. Neke su društveno nametnute, neke sami sebi usadimo u glavu. Krajnje je vrijeme da se stvari uzmu u svoje ruke, jer kome treba život s problemima.. još pogotovo problemima koji su preuveličani zbog vlastite gluposti.
I zbog ove atmosfere u glavi mi samo jedne te iste misli: kako bi bilo super živjeti negdje sam, zarađivati za sebe, sam sebi nekako skrojiti svakodnevnicu. Ne zavisiti ni od koga. Nije ovo loše da se razumijemo, al' kad mislim na to osjećam samo nekakav rahatluk. Hiljadu posto nisam svjesna koliko to sve nije baš tako bajno, ali koliko bi to bilo kul.. Onda razmišljam, zamisli udaš se i živiš tako negdje s mužem svojim, vas dvoje samo, samo ljubav i sve.. Padne mi na pamet rodica i kontam možeš mislit kako je njoj vrh. I onda skontam, brate nije joj vrh, vrh bi joj bio da ga imalo voli i da je to sve bar sekundu normalno.

Samo me Bože sačuvaj od zlih ljudi, šejtana, laži i prevare, taman sama samcata na svijetu bijelom bila zauvijek.


Stariji postovi

- i moj oktobar kroz sve tuđe aprile.